Ima li što ljepše od škole? Ima – škola u prirodi! U Velom Lošinju će, od 21. do 25. svibnja, boraviti 32 učenika IV. razreda OŠ M. Bistrica i 3 učiteljice. Autobus Presečki grupe je uistinu bio autobus radosti i veselja, zbog pjesme, priče, šale i iščekivanja nečeg novoga. Neprospavana ili samo par sati odspavana noć – zbog uzbuđenja pred put, rastanak s obitelji, prvi odlazak na more bez obitelji, nekima i prvi odlazak na more uopće – nije bio razlog da se izdrži do kraja u budnom stanju uz aktivno sudjelovanje u svim programskim zadacima.
U špilji Biserujki u mjestu Rudine na otoku Krku upoznali smo se s dugotrajnim nastankom stalaktita, stalagmita, doznali smo da su oni u tako čvrstom obliku samo u špilji jer ako bi došli u dodir s vanjskim svijetom, postali bi porozni, krhki; da je u špiljama stalna tama, da je vlažnost 75-95%, da je temperatura oko 10 stupnjeva, da je životinjski svijet navikao na tamu.
Poseban doživljaj je bila plovidba na trajektu Ilovik na liniji Valbiska (Krk)-Merag (Cres). Iako se osjetio hladniji vjetar, nismo se dali u unutrašnjost; promatrali smo okolne otoke, pučinu, brodove u daljini Kvarnera, valove koje je stvarao trajekt.
Po dolasku u Beli na otoku Cresu fotografirali smo se, s mjestom Beli u pozadini.
U Eko centru su nas dočekali volonteri te smo tu proveli oko 1,5 sat u razgledanju centra. Saznali smo da je glavni cilj otvaranja centra zaštita bjeloglavog supa, ali i šire, cijelog područja oko Belog, tzv. Tramuntane. Saznali smo kako supovi lete: ne mašu krilima kao manje ptice, nego ih vjetar “nosi” – nešto slično kao paraglajder. Obitavališta supova su danas vrlo rijetka (bilo ih je više, čak i u Slavoniji), ali njihov je broj smanjen zbog nedostatka hrane (supovi su strvinari).
Vidjeli smo kako volonteri spašavaju male supove, one koji su upali u more, one koji su bolesni, te ih donose u oporavilište ili “bolnicu” za supove. Tu ih njeguju dok ne procijene da su sposobni za odlazak u prirodu.
Prstenuju ih i puštaju (nije slučaj kao u Utočištu medvjeda). Na Cresu se nalazi oko 120 jedinki supova. 
Kraće zadržavanje u mjestu Vrana i upoznavanje fenomena Vranskog jezera koje je dugo oko 5,5 km, široko oko 1,5 km, a duboko oko 84m. Doznali smo da je ono jedini izvor pike vode za otoke Cres i lošinj, da mu je razina ispod razine mora.
Nastavak puta prema Osoru, prijelaz preko pokretnog mosta (prokopani kanal koji je podijelio Cres i Lošinj, prolaz kroz Nerezine, Čunski, pogled na zračnu luku, obilazak Malog Lošinja i, konačno, dolazaku Lječilište u Veli Lošinj. 
Naš pratitelj nam se sada obrati kao domaćin, podijelio nam je ključeve soba, otišli smo u sobe, smjestili se, raspremili, osvježili, nabacili šminku i otišli na večeru. Upravo tada se prolomio oblak te je nekih dvadesetak minuta pljuštalo, nakon čega je opet granulo sunce. Kratka šetnja do rive, sladoled i dolazak na večernji zabavni program. Animatorica Ivana nas je animirala raznim igrama.
Slušali smo glazbu… I… Umor je na kraju ipak pobijedio. Otišli smo u sobe, ne da odmah zaspemo, nego da se malo družimo, odemo u posjet prijateljima u drugu sobu, da prepričavamo doživljaje.
Da, jedan naš prijatelj, je li od umora, uzbuđenja ili nostalgije za domom, potužio se da mu nije dobro. Odmah je došao dr. Postolović i obavio doktorska posla, a naš je prijatelj pohitao s nama na druženje.
Ma znate, od nas 32 samo je jedna djevojčica malo uplakana, sjetila se doma, roditelja. Mi ćemo je, vjerujte, utješiti, tako da će “zaboraviti” dom bar ovih 5 dana.
Do sutra!:)