Kako vrijeme brzo prolazi! Već smo realizirali tri dana programa, i treća noć je iza nas. Nismo se jučer javljali; ne zato što nije bilo zanimljivih događanja, nego baš zato što ih je bilo puno pa nismo imali vremena. Prvi puni dan u Velom Lošinju proveli smo u obilasku Velog te upoznavanju tog malenog mjestašca s oko 1000 stanovnika. Ostao je imenom Veli iako ga je Mali pretekao po broju stanovnika. Mjesto je to bogate prošlosti, zahvaljujući, u prvom redu, klimatskim uvjetima te poznatim Velološinjanima pomorcima-kapetanima.
Od vodičkinje Dijane doznali smo da je mjesto naseljeno u 12. stoljeću, da se prvih osam obitelji doselilo na prostore na kojima se danas nalazi crkva sv. Ane; da su se bavili poljoprivredom i stočarstvom, da je u Velom postojalo brodogradilište, da su Velološnjani bili poznati i priznati moreplovci, kapetani; da su sa svojih dalekih putovanja donosili razne vrste bilja te ih sadili oko svojih vila.
Vidjeli smo mnogo različitog bilja, onoga kojeg ne susrećemo kod nas na otvorenom prostoru: agruma, kaktusa, borova, magnolija, maslina, smokava; saznali smo da su Lošinjani nekada čak i agave izvozili.
Mnogo je crkvica i kapelica u Velom Lošinju, a najveća je crkva sv. Antuna u centru Lošinja, čiji zvonik je posebna građevina, odvojena od objekta crkve. Vidjeli smo okolne otoke i otočiće, Vele i male Orjule, Palaciol, Ilovik, Pag, kao i Velebit na kopnu.
A u Plavom svijetu upoznali smo se sa projektom zaštite dobrog dupina kao i njihovom načinu života, osobinama, navikama. Kula je danas muzejsko-galerijski prostor u njoj smo vidjeli djelić povijesti; da je izgrađena zbog zaštite od uskoka i neprijatelja s mora, da se u njoj danas čuvaju sačuvani predmeti lošinjskih kapetana (škrinje, karte, nautički instrumenti…) te makete jedrenjaka.
Poslije zasluženog ručka, odvezli smo se u Mali Lošinj, na Čikat na kupanje, pripremili smo se, htjeli u more, ali je vijeće starijih odlučilo da se ne upuštamo u tu avanturu jer temperatura mora nije prikladna. I što sad? Naš domaćin nas je “nagradio” kupanjem u bazenu u hotelu Bellevue.
Navečer smo se družili s Ivanom, radili lude frizure, plesali i oko 22 sata već bili na zasluženom odmoru.
Treći dan je bio planiran za odlazak na Susak. Međutim, vrijeme nam nije bilo naklonjeno pa smo odlučili odustati od tog izleta. Ali alternativa uvijek postoji! Pripremljeni za uspon, uputili smo se na brdo na kojemu se nalazi kapelica sv. Ivana. Pješačenje je bilo naporno i zahtjevno s obzirom na kamenit, uzak i strm put. Postoji i drugi put, ali smo mi odlučili za teži. Nismo se pokajali, lagani hod, nekoliko stanki i cilj je dostignut. Prekrasan pogled na Veli, na okolne otoke, otočiće, a od biljaka tu je puno kadulje i origana.
Poslije ručka su nas učiteljice “napustile” i “predale” našem domaćinu, koji nas je proveo kroz park šumu Podjavori, u kojoj se nalaze objekti u kojima smo i mi smješteni. A mi smo smješteni u zgradi Park I, koju je izgradio austrijski nadvojvoda i u kojemu je tijekom zimskih mjeseci zimovala obitelj. U parku je mnogo raznovrsnog bilja, onoga autohtonog, a najviše onoga koje je donešeno iz drugih krajeva svijeta. Ponovili smo pravila ponašanja u takvim parkovima, upoznali što se ne smije činiti u parku, sakupili nešto otpalih listova listopadnog ili zimzelenog/vazdazelenog lišća; tu su borovi, cedrovi, čempresi, magnolije, agave, kaktusi, ginko, prekrasne palme (kanarske datulje, žumare.).
Na gradskoj plaži Rovenjska proveli smo oko 2 sata u igri, prikupljanju kamenčića, školjki. Kupanja nije bilo, samo smo malo namočili noge i ruke.:)
Danas nas čeka odlazak u Mali Lošinj, posjet miomirisnom vrtu i još mnogo toga. A i vrijeme bi trebalo biti ljepše.