Što reći? Žalosni i sretni. Moramo iz Lošinja, ali idemo doma. Pospremili torbe, uz pomoć učiteljica i prijatelja uspjeli raspoznati svoje stvari (mama, ne ljuti se), uredili sobe tako da spremačica iza nas nema puno posla. Kraća šetnja do rive, kupnja nešto “za put”, pozdrav svemu i svima (pogledom, dodirom, rječju) i polazak. Odlučili smo ranije krenuti pa su nam kuhari/ce pripremile lunch pakete. Polazimo, mašemo njima i ostalim gostima koji ostaju. U autobusu prvo muk, a potom komentari o provedenim danima. Brzo stigosmo do trajekta, opet plovidba, a mi na palubi. Prisjećamo se dolaska, a sada, sve znamo… Isplovili iz luke Merag, vidimo Valbisku i Krk, u daljini Pag i Rab, lijevo Beli i supovi, nad njim najviši vrh Cresa-Gorice, more malo valovito, pjenasto, znači burno je i još mnogo toga.
U Jurandvoru nas je gđa Dana uvela u crkvicu sv. Lucije i počela priču o Bašćanskoj ploči, tom prvom dokumentu pisanom na hrvatskom jeziku, pisanom oblom glagoljicom. Kopija je to ploče, a ona prava se nalazi u Zagrebu u nekoj našoj akademiji, ma nismo baš sigurni da smo o njoj puno učili. Ali dobro, neka je Bašćanska ploča na sigurnom, a o toj akademiji ćemo mi već nešto više saznati kada još malo odrastemo. Naravno, tu je i zajednička fotografija.
Ostajemo u krugu, lijepo uređenom platou ispred info centra, zasjedamo na klupe i ručak. Slasno, fino.
Kratko smo se vozili do Baške i posjetili akvarij. Uh, treba to vidjeti, taj svijet voda. 
Odmor na prelijepoj plaži Baške, sladoled i polazak prema domu. Još jedna stanka u Ravnoj Gori, a u daljini prelijepi odsjaji duginih boja. Iza negdje je naš dom, naši najbliži već čekaju. A mi? Brzo će maturalac!!!